| Sažetak | U ovom radu provedena je karakterizacija zavarenog spoja između općeg konstrukcijskog
čelika oznake S275JR i austenitnog nehrđajućeg čelika oznake X2CrNiMo17-12-2.
U teorijskom dijelu rada navedena je sistematizacija čelika s posebnim naglaskom na opće
konstrukcijske čelike i austenitne nehrđajuće čelike. Navedene su tehnike spajanja čelika,
opisano je zavarivanje kao najčešće korišteni postupak i navedeni su osnovni postupci
zavarivanja. Opisana je zavarljivost općih konstrukcijskih i austenitnih nehrđajućih čelika te
ispitivanja koja se provode u svrhu karakterizacije zavarenog spoja.
U eksperimentalnom dijelu rada provedeno je statičko vlačno ispitivanje, savojno ispitivanje,
mjerenje tvrdoće (HV0,2 i HV10) te analiza makrostrukture i mikrostrukture zavarenog spoja
izvedenog ručnim elektrolučnim zavarivanjem s obloženom elektrodom.
Utvrđeno je da zavareni spoj ima zadovoljavajuću vlačnu čvrstoću. Pri savojnom ispitivanju
pod kutom od 180° na kritičnoj površini lica i korijena zavara nisu uočene nikakve
nepravilnosti. U zoni utjecaja topline, s obje strane zavarenog spoja, došlo je do povećanja
tvrdoće HV10 i mikrotvrdoće HV0,2, a najviše vrijednosti tvrdoće izmjerene su u metalu
zavara.
Zavareni spoj ima pravilnu geometriju i jasno izraženu liniju staljivanja. Mikrostruktura
osnovnog materijala čelika S275JR sastavljena je od ferita i perlita, a u nehrđajućem čeliku
X2CrNiMo17-12-2, osim austenita, nalazi se i delta ferit. U ZUT-u, sa strane općeg
konstrukcijskog čelika, došlo je do rasta zrna i povećanja udjela perlita, a sa strane austenitnog
nehrđajućeg čelika povećao se volumni udio delta ferita. U sredini i korijenu metala zavara,
koji ima tipičnu ljevačku mikrostrukturu, mjestimice su uočene vrlo sitne pore. |
| Sažetak (engleski) | In this study, the characterization of a welded joint between structural steel, S275JR, and
austenitic stainless steel, X2CrNiMo17-12-2, was performed.
The theoretical section outlines the classification of steels, with a particular focus on structural
steels and austenitic stainless steels. It covers the techniques used for joining steels, describes
welding as the most commonly used method, and lists the basic welding processes. The
weldability of structural steels and austenitic stainless steels is discussed, as well as the tests
conducted to characterize the welded joint.
In the experimental section, tensile testing, bend testing, hardness measurement (HV0.2 and
HV10), and macrostructural and microstructural analysis of the welded joint that performed by
manual arc welding with a coated electrode, were performed.
It was found that the welded joint has satisfactory tensile strength. During the bend testing at
an angle of 180°, no defects were observed on the critical surface of the weld face and root. In
the heat-affected zone, on both sides of the welded joint, an increase in HV10 hardness and
HV0.2 microhardness was observed, with the highest hardness values measured in the weld
metal.
The welded joint exhibits a regular geometry and a clearly defined fusion line. The
microstructure of the base material, S275JR steel, consists of ferrite and pearlite, while in the
stainless steel X2CrNiMo17-12-2, in addition to austenite, delta ferrite is also present. In the
heat-affected zone, on the structural steel side, grain growth and an increase in the amount of
pearlite were observed, while on the austenitic stainless steel side, the volume fraction of delta
ferrite increased. In the center and root of the weld metal, which has a typical cast
microstructure, very small pores were observed in places. |
